Istorijat

Interesovanje za razvoj astronomije u Institutu za fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Kragujevcu počinje sredinom osamdesetih godina, kao rezultat dva uticaja: 1) nastojanja da se zasnuje Univerzitetsko izučavanje ove najstarije discipline u porodici prirodnih nauka i 2) delatnosti grupe entuzijasta koja je tih dana bila posebno inspirisana pojavom znamenite Halejeve komete kao naučnim i medijskim spektaklom u svetskim razmerama. Inicijator konkretnih poteza u tom smeru bio je dr Vukota Babović, profesor elektromagnetizma i optike, u to vreme i dekan Fakulteta. Značajnu pomoć davali su Branko Čabrić, Vladimir Ristić, Dragan Todorović, Dragan Milosavljević, kao i mnogi drugi.

Prvo je nabavljen solidan petnaesto-santimetarski Karl Cajsov teleskop i sa njim su savladane startne praktične lekcije osmatranja neba u proleće 1986. godine. Pomoć u obuci svesrdno su dali i astronomi iz Beograda, pre svih A. Tomić. J. Milogradov-Turin i M. Jeličić. Instrument je bio smešten u privremenu kućicu na krovu Instituta za fiziku. Ona je imala pokretni krov i obezbeđivala je dosta udobna osmatranja. Za projektovanje i izgradnju kućice značajno je zaslužan B. Čabrić. (Za detalje konstrukcije videti članak: Vukota Babović i Branislav Čabrić, Belerofont opservatorija u Kragujevcu, Vasiona, 3-4, 1992, s.74-76.). Bio je to period astronomskog uhodavanja i za nastavnike i za studente. Mnoge vedre noći su provedene u osmatranju planeta, kometa, zvezda i maglina.

Oglasili smo se javnosti Kragujevca, i šire, da postojimo. Napisali smo malu brošuru, u skladu sa ondašnjim skromnim grafičkim mogućnostima. U njoj je, pored ostalog pisalo:

"...Dođite u Opservatoriju; pogledajte Sunce i na njemu znamenite pege (trebalo bi da o tome znate bar onoliko koliko je pre trista godina znao veliki Galilej); pogledajte Mesec i kratere na njemu - tamo je More Spokojstva (i More Izobilja); Posmatrajte maglinu Andromedu - to je cela jedna galaktika, susedni svet, možda ćete se baš tog trena dvogledati sa bratom iz Svemira (koji je takođe nespokojan što cene rastu)... A naći ćete nešto što samo vi vidite, jer vidiku nema kraja. Napustite kancelariju, kafić, svađu, dosadu, inflaciju, ubijte svoju Himeru (glava lava, telo koze, rep zmije - i vatru bljuje) i pola sata gledajte odakle smo pali i gde nam je mesto. Nebo nad Kragujevcom se otvorilo! Možda ćete posle toga nekom nešto oprostiti. Možda će izroniti druge šanse. Kome zaklecaju kolena od nepojamnog Prostora postaje bolji; slabost od nanosa Vremena oplemenjuje. Ljudska se mera kroji u Svemiru..."

Ubrzo su se javili i pojedinci van fakulteta, koji su bili voljni da pomognu razvoju astronomije u Kragujevcu. Prvi koji je pritekao u pomoć bio je Slobodan Nikolić, koji se javio jednim pismom još kao regrut na odsluženju vojnog roka u Skoplju. Ubrzo je postao redovan i agilan posetilac opservatorije. Svojim umećem u mnogim oblastima praktičnog rada bio je koristan u periodu kada je mnogo toga, zbog nestašice novca, bilo potrebno napraviti svojim rukama. Dobar kozer, bio je nezamenljiv kao prijatan član radnog tima. Kasnije nam se pridružio Drago Josović, u to vreme student pravnog fakulteta u Kragujevcu i postao vrlo koristan u mnogim zajedničkim poduhvatima. Javio se i Mladen Veselić, šarmantan momak koji je imao niz lucidnih ideja u oblasti elektronskih rešenja za pomoćne instrumente. Naš prijatelj i pomagač u mnogim astronomskim noćima bila je talentovana gimnazijalka iz Kragujevca Ana Milovanović, dok najzad nije otišla u Lids, da studira astrofiziku. Radila je u opservatoriji još jedna Ana, Banković, kao gimanzijalka. Kasnije je otišla na studije fizike u Beograd.

Talentovani i zainteresovani studenti počeli su da se uključuju u rad opservatorije. Sredinom devedesetih postaje aktivan, kao apsolvent na fizici, Saša Simić. Učio je brzo i postao agilan član grupe koja je neumorno napredovala. Ispoljio je interes za teorijski rad, ali je bio privržen i razvoju fotografskih metoda snimanja nebeskih objekata. Kad se tome doda i njegovo umeće u praktičnoj elektronici, jasno je da je Saša bio i ostao od velike pomoći. Kasnije je kao asistent svoju aktivnost i pojačao, brzo magistrirao u Beogradu astrofiziku i angažovao se na predmetu Astrofizika sa astronomijom u Institutu za fiziku. Stiže i najnovija generacija studenata, koji su se potrudili, između ostalog, da se pojavi ovaj sajt (Miloš Stevanić, Borislav Kolak, Danijel Stefanović, Vladimir Marković).

Poslove oko uvođenja predmeta Astrofizika sa astronomijom u nastavni plan fizike inicirao je i vodio dr V. Babović. Ideja je bila da se popuni evidentna praznina u znanju diplomiranih fizičara. Ali nije bilo lako deklarativna slaganja mnogih pretočiti u konkretne odluke. Napori su trajali oko tri godine; najzad smo uspeli da generacija studenata koja je od oktobra 1998. slušala treću godinu ima i predmet Astrofizika sa astronomijom. Bez praktičnog rada sa teleskopom ova aktivnost ne bi mogla biti adekvatna. Takođe, bez ovog predmeta je izučavanje fizike na Fakultetu nepotpuno. Zbog toga smo ponosni što smo na prirodan i celovit način unapredili edukaciju na ovoj studijskoj grupi.

Ubrzo se ispostavilo da se astronomijom rado bave na amaterskom nivou i mnogi građani. Zbog toga je opservatorija otvorila svoja vrata Kragujevčanima i šumadincima. Cenimo da je do sada više stotina građana posetilo opservatoriju. Naročito su popularna pomračenja i pojave velikih kometa. Popularizacija astronomije ima širi edukativni značaj u svakoj sredini. Problem je u nedostatku sredstava i bar jednog profesionalnog tehničara koji bi svakodnevno brinuo o opservatoriji. Rad na dobrovoljnoj osnovi ima svoja razumljiva ograničenja. Ipak, na dobrovoljnoj osnovi, opservatorija je rado sarađivala sa mnogim školama Regiona. Na desetine odeljenja iz raznih osnovnih i srednjih škola koristilo je usluge ove opservatorije. Tu aktivnost je poželjno i nastaviti i proširiti i mi ne gubimo nadu da će se kadrovski problemi institucionalno rešiti. Naravno, to ne zavisi samo od nas; potrebna je i šira solidarnost u koncepcijama daljeg razvoja astronomije na Fakultetu i Univerzitetu.

Ulagalo se u Opservatoriju malo i sporo, ali nikako ne nimalo. Krajem devedesetih došlo je do renoviranja Opservatorije. Zaslugom tadašnjeg dekana R. žikića, napravljena je nova, solidnija prostorija na krovu Instituta za fiziku, u okviru celovitog programa nadgradnje zgrade fizike. Pred opservatorijom javila se i prostrana učionica pogodna za prijem posetilaca, prigodna predavanja i sl. Renoviranu opservatoriju svečano je otvorio 14. aprila 2000. godine, na Dan fakulteta, dekan M. Petrović. Aktuelna fakultetska administracija dekana S. Trifunovića investirala je u kupovinu jedne rezervne teleskopske cevi i nabavila adekvatan kompjuter, kao i jednu solidnu Web kameru koju su članovi opservatorije prepravili za astronomske svrhe. Internet je stigao u Opservatoriju.

Skromna biblioteka Opservatorije počela je kao skup privatnih knjiga. I danas većinu naučnih, stručnih i naučno-popularnih knjiga čini lični fond V. Babovića, S. Simića i drugih. Skoro uvek je stizala beogradska Vasiona; ona je bila od dvostruke koristi: donosila je neophodne informacije, ali i otvorila svoje stranice za naše priloge. Poslednjih nekoliko godina skoro redovno primamo Sky & Telescope. Mnogi studentski džeparac otišao je za kupovinu knjiga ili časopisa, ili sjada, ili filma!

Na stručnom planu, tim okupljen oko opservatorije napravio je dosad nekoliko zanimljivih prodora. Tu spadaju razjašnjenja u vezi sa Remerovim metodom merenja brzine svetlosti, osmatranja Sunčeve aktivnosti, fotografisanja kometa, Sunčevih pega, maglina i pomračenja Meseca i Sunca. Mr Simić je nedavno, sa skromnim sredstvima, realizovao sistem internetskog on-line praćenja pojedinih astronomskih fenomena.

Opservatorija je institucija koja, po našem shvatanju, mora postojati u okviru nekog univerziteta, kao što pokazuje moderna visokoškolska praksa u svetu. Razvojem astronomije PMF čini korak u ispravnom pravcu, sa značajem koji prevazilazi granice naše kuće. Moderno društvo mora da drži do negovanja naučnog metoda u obrazovanju i kulturi, u nauci i istraživanju, u životu uopšte. Visokoškolske institucije treba da teže da studentima stvaraju naviku trezvenog odnosa prema stvarnosti. Nastava astronomije umnogome pomaže tom cilju. Stvaraće se prirodna brana prema štetnom otklonu mladih u pravcu sujeverja i horoskopskih medijacija.

Grad veličine Kragujevca treba da ima opservatoriju i mora da neguje znanja iz astronomije, kao god što mora da ima i druge institucije kulture i obrazovanja, pozorište na primer. Zato sam ubeđen da svi zajednički treba da stanemo iza projekta još bržeg razvoja astronomije. To je posao od strategijskog značaja budući da daje Fakultetu deo neophodne legitimacije centra iz koga zrači znanje, kultura i smisao.